Meni 2.put, a mojoj suputnici Maji prvi. Prepuna obrađene zemlje, maslinika, manjih i većih gradića s bogatom arhitekturom, predivnim parkovima i ogromnim starim stablima, divljim papigama i naravno preukusnom spizom. Ovdje vas po dobrom starom običaju čeka moje iskustvo, a nadam se da ću barem jednu osobu inspirirati da posjeti ovaj predivni dio osunčane Europe, čak i po zimi. Sve je krenilo tjedan dana prije puta kad mi je Maja došla u redovne posjete i druženje. Znala je da ne namjeravam nigdi putovat osim ako nije kratki road-trip po Balkanu jer moram štedit pare za kuću. Već mi je više puta pokušala uvaliti bubicu u uho da odemo negdi al sam je zamolila da mi ne spominje putovanja jer, teške muke mene nagovorit na putovanje. Ovog puta je došla spremna sa konkretnom ponudom i datumima. Našla je jeftine avio karte preko stranice Putoholičara za 50e povratna karta Zagreb – Malaga.
168 eura kasnije
Od ideje do Andaluzije u jednom danu
I tako u malo vrimena me uspila nagovorit i karte su već isti dan bile kupljene. Trebalo je naći smještaj pa smo došle do ideje da spavamo 2 noći u Sevilli, a 2 u Malagi i jedan dan provedeno u Cordobi.
Još se jedino nismo odlučile za rent a car ili javni prijevoz, ali ta 2 smještaja i avio karta su nas izašle 168€ po glavi šta je više nego odlična cjena. Pogotovo za nas koji štedimo za zgradit kuću 😜 I tako smo se uputile 13.01 put Zagreba s BlaBla Carom. Naravno, puvala je najveća bura u godini pa su sve ceste bile zatvorene. Kad kažem sve mislim na sve. Lokalne, državne, autocesta, stara cesta…
Krenuli smo oko 15h umjesto u 10h i uspile smo doći do Zagreba. Tu smo večerali s prijateljima i spavali kod Majine sestre, a ujutro nam je u 8 bio let za Malagu. Čim smo sletile zaključile smo da nam se više isplati uzest auto i ići za Sevillu. Uzeli smo ponude kod svih štandova ‘rent a car’-a i odlučile se za najjeftiniji. Auto smo platile 100€ i dobile smo novu Škodu Kamiq koja nas je baš ugodno iznenadila koliko je udobna. Naravno prošle bi više nego duplo jeftinije da smo se ranije odlučile i online rezervirale auto, ali šta je tu je. Očito je tako trebalo bit.
Krenule smo besplatnim Španjolskim autocestama prema Sevilli i imali pogled na nepregledne brežuljke i ravnice obrađene zemlje, plantaže maslina, bajama, vinove loze i pokošene trave.
Doslovno nismo korov vidile niti jedno divlje stablo. Nebo je bilo puno ptica lovica i roda koje nikad nisam vidila u tako velikom broju na nebu, a dan je bia savršen.
Sunčan, s ugodnih 15°C bez ijednog oblačka. Došle smo u Sevillu, smjestile se i išle nešto pojest jer smo putem prigladnile. Ušle smo u prvi otvoreni Tapas bar jer Španjolci ka i Talijani imaju popodnevnu pauzu i restorani ne rade. Ja se nisam iz prve nešto usrećila jer sam ograničena vegetarijanskim izborom koji nije baš popularan u Španjolskoj. Ili je, ali se nisam dovoljno potrudila nešto pronaći unaprijed. Prošetale smo se centrom grada, otišle šetati parkom Maria de Luisa di se nalazi i trg Španjolske (Plaza de Espana) koji oduzima dah svojom veličinom.
Cili trg je u mozaiku tih španjolskih ručno oslikanih pločica i svaka klupica predstavlja jedan povijesni događaj svih pokrajina Španjolske. Ima ih ukupno 48. 4 mostića predstavljaju 4 bivša kraljevstva Španjolske, a polukružni oblik trga prema zapadu simbolizira zagrljaj Španjolske prema bivšim kolonijama u Americi.
Na sredini trga je fontana, a okolo riječica kojom možeš veslati malim kajićima, pa Plaza de Espana ima nadimak kao Venecija Španjolske. Naravno da mi je bia plan uzest brod, ali tek sutra.
"Kad bi se morala iselit od doma, išla bi živit u Malagu."
Sad smo samo uživale u adaptaciji na Sevillu, upijale njenu vibru i gledale zalazak sunca. U centru Plaze se uvik nađu ulični plesači Flamenca koji zaokruže cijeli dojam. Navečer smo se prošetale glavnom ulicom koja je puna dućana i lokala. Vidile smo osvjetljenu veliku katedralu koja je najveća gotička katedrala i 3.po veličini u svijetu. Zaštićena je UNESCO-a i ulaz se naplaćuje 18€. Mi je nismo posjetile ali smo se divile njenoj veličini i ljepoti iz vanka. Išle smo ranije leć jer smo bile neispavane od noći prije. Kako sunce kasnije izlazi, ali i zalazi u Španjolskoj, gradovi bi se budili oko 10h (otvarali se dućani, lokali i sl.), a sunce bi izašlo oko 8 ipo, 9h. Inače sam jutarnji tip i volim se budit rano i ujutro iman najviše energije pa mi je taj izlazak iz smještaja u 10h (kad meni jutro već prođe) baš dobro došao da imam spora jutra.
2.dan smo se spustile ispod smještaja u Mokaba brunch bar koji je ispa saaavršen izbor i popularan je među turistima, ali i lokalcima. Nude odličan izbor za sve: vegetarijance, vegane, gluten – free, healthy, ali i za ove “normalne”.
Uputile smo se laganom šetnjom kroz grad prema Real Alcazar palači koja je popularna i među Game of Thrones fanovima jer je tu snimljena kuća Dorna. Uzele smo karte online večer prije i rezervirale dolazak u 11h. U njoj smo provele oko 4h i mogle smo još toliko da nismo prigladnile. Najviše me dojmila ta glavna vanjska dvorana s duguljastim bazenom vode preko sredine i naravno predivni ogromni, uređeni vrtovi puni patkica, papiga i paunova. Arhitektura kompleksa također oduzima dah. Puna je detalja i svaka prostorija nije nešto pregolema ali ih ima jako puno i stalno se otkrivaju nove. Izvorno je izgrađena kao mavarska tvrđava u 10.stoljeću. Zaštićena je UNESCO-om kao jedinstveni primjer mješavine arhitektonskih stilova uključujući mudejar, goriku, renesansu i barok. Navodno dan danas kraljevska obitelj tu obitava kad su u posjeti Sevilli. Ah, koji teški život…🥹
Nakon toga smo otišle na ručak uz rijeku i tu se Maja oduševila bakalarom, a ja sam jela artičoke, salatu od burate i poma i pohane balancane s medom. Sve je bilo jako fino i ukusno. Nakon toga smo prešle na drugu stranu grada u kvart zvan Triana koji je jako smišan i svakako bi ga preporučila. Odlučile smo ponovno dočekat zalazak sunca na trgu Španjolske i provozat se brodićem, ali kad smo došle reka je barba da ne iznajmljuje više brodove iako radi još 1h. Uglavnom ljudi na tim brodovima nisu znali veslat i stali bi na mistu ili bi se sudarali i zapeli, a ja mu nisan mogla objasnit da mi je otac veslač i da sam morala naučit veslat silom il milom kad san dite bila i da ćemo se vratit do određene ure.
Čovik je bia jako ne ljubazan i odriješit, a i vjerojatno smo mu obe izgledale ka da nemamo pojma i da bi i mi zapele ka i svi ostali kojima iznajmi kajić. Tako da mi je Sevilla ostala dužna vožnju brodom oko trga, tako da ću se morat opet vratit (oh, no, poor me). Navečer smo otišle vidit “gljive” koje se zovu Setas de Sevilla.
Velika drvena konstrukcija di navečer možete uživati u light showu, a preko dana vidit panoramski pogled na Sevillu. Karta je nekih 16€ i uključuje light show, neki mali filmić i možete ponovno posjetiti preko dana unutar 48h od kupljene karte, kako bi uživali i u dnevnom pogledu na grad. Mi nismo platile tu kartu jer smo ujutro išle za u Cordobu i ne bi iskoristile dnevni pogled na Sevillu, a light show smo gledale od dolje – besplatno. Tako da još jedan Sevillin dug 😉.
3.dan smo se nakon već poznatog bruncha uputile u Cordobu. 1000-te godine je bila najveći grad na svijetu s oko pola milijuna stanovnika. Danas je 3.grad po veličini u Andaluziji nakon Seville i Malage. Izgleda jako staro i kao da je jako puno toga prošla ali se isto snažno drži i živi punim plućima. Cijela je u bež boji i najpoznatija je zbog Mezquite koja se stvarno isplati vidit. Cijena nije velika, a mi smo se ka prave balkanke švercale s online studentskom kartom koja je bila jeftinija (not proud of that, but it’s the truth).
Nju su izgradili muslimani još u 8.stoljeću i originalno je bila džamija, a pametni Španjolci je nisu srušili već su je prenamjenili u rimokatoličku katedralu te sada čini kombinaciju te 2 dominantne vjere.
U centru i najvišem dijelu je oltar i sve šta crkvi pripada, a okolo je krasi 856 stupova koji daju dojam beskonačnosti. Između stupova su lukovi od bijelog kamena i crvene opeke koji su zaštitni znak ove građevine. Jako je zanimljiva kombinacija i sigurno je jedinstvena u svijetu, zato je i zaštićena UNESCO-om. Nasuprot je toranj koji se plaća 3€ i odakle se vidi panoramski pogled na Cordobu.
Mi smo bile gladne pa nismo išle u toranj već u restoran Casa Pepe de la Juderia koji nije razočarao i bia je malo skuplji ali jako, jako fin. Prošetale smo se preko mosta nasuprot kojeg je odličan ‘spot’ za slikavanje s gradom. Rekreirala sam i neke slike iz 2018.godine kad sam zadnji put bila tu. Grad je građen kao labirint pa u ljetnim mjesecima im je uvijek hlad i nemaju puno sunca u centru. Poznat je i po zatvorenim malim dvorovima između kuća i pitarima na zidovima. Pred zalazak sunca smo se uputile autom prema Malagi, vratile auto na aerodrom, vratile se metroom di smo vidile break-dancere ka u filmovima koje san gledala ko teenager-ica 🥹 Napravile malo đir po gradu i otišle u smještaj koji je bia u samom centru grada. 4.dan – Malaga Ujutro smo se probudile i otišle na brunch koji je nadmašio onaj u Sevilli, ali je bia i malo skuplji. Zva se Brunchit i ima ga na više lokacija. Čekali smo da mala i jedina kišica na ovom putovanju, koja nas je iznenadila tog jutra prođe, kako bi mogli ići dalje u dan. Nakon doručka smo se uputile na vidikovac i utvrdu Alcazaba i Castillo de Gibralfaro.
Utvrde ko utvrde – nakupina pretjerane količine građevinskog materijala na vrhu nekog brežuljka ili brda kako bi štitili grad od neprijatelja, di puca panoramski pogled od 360°. Tamo san vidila najveći cvijet u životu od neke biljke koja podsjeća na Agavu, ali nije agava, koji ima preko 2m i savija se u luk ispod kojeg može stati odrasla osoba. To nam je bia jedini uspon na ovom putovanju. Inače uvik biram prirodu pored gradova, ali ovo putovanje su bili samo gradovi koji su doduše imali predivna velika stabla i velike zelene tropske parkove na kojima najčešće možete pronaći zelene divlje papige koje su meni osobno bile najveća atrakcija ovog putovanja. Slučajno smo naišle na čovika koji ih hrani svako popodne iza obida, oko 5h u gradskom parku.
Pripitomia ih je na sebe i jedu mu iz ruku i usta. Najslađe mi je kad se papige svade oko spize pa stari odluči dat hranu onoj papigi koja je napadnuta, a ovu šta je napala potira ća, ili joj da jest zadnjoj.
Tako da stari ne podržava nasilje, pa čak ni među životinjama, i ja se slažem s njim! Ostatak dana smo provele po centru Malage, upijajuću njenu energiju koja mi je jako pasala. Kad bi se morala iselit od doma išla bi živit u Malagu. Imamo istu klimu, čak je Malaga toplija zimi, imaju rivu, park s velikim stablima i papigama, siguran je grad, hrana je jako fina (ne kao u Italiji…), nije prevelik, imaju škver i brdo… Sve ka i doma! U glavnoj ulici ima masu umjetnika i uličnih nastupa šta daje život gradu. Na rivi nas je jedan jako simpatični barba naslikao u obliku karikatura.
Ručale smo u restoranu Perro Viejo kojeg bi SVIMA preporučila! Do te mjere da smo se 3x vraćale tu jesti. Jednom za večeru čim smo došle u Malagu i 2x na ručak. Bia nam je odma ispod smještaja, ima je jako simpa konobare i najfinije njoke koje sam ikad probala – slušaj sad dobro – Domaći njoki. Pesto od lješnjaka. Komadići lješnjaka. Sušena rajčica i pečena bundeva. EJJJJ. Znači, sve ikad! Sline mi cure kad se sitin kako je to fino bilo. 5.dan Malaga Zadnji dan smo iza doručka izašle iz smještaja i odnile kufere u ulične luggage lockere kako bi se slobodno mogle kretat. Otišle smo u muzej moderne umjetnosti koji su nam preporučivali, ali nažalost me nije oduševia, tako da ga ni ja ne preporučujem vama. Rađe odite u Picassov muzej koji se stvarno isplati. Ja sam bila tamo kad san 1x bila u Malagi i baš mi se svidia.
Kronološkim redom su poslagana njegova djela koja su donirana od strane njegove obitelji muzeju. Osim slika ima i njegovih skulptura i ostalih umjetnina i sve se može fotografirati! Mi smo naravno morale ponovno posjetiti park i oprostit se s papigicama. U to ime sam kupila 2 štruce kruva i išla u park hranit ptičice. Papige su prema meni bile skeptične i bojažljive jer me nisu poznavale ali isto su jele, zato golubovi nisu imali pardona ni srama. Zadnji dan smo se baš opuštale i nismo nabijale ni tempo ni planiranja. Uživale smo u zadnjim satima i navečer smo se uputile prema aerdromu i došle u Zg u 1ujutro. Sve u svemu jako lijepo putovanje. Spontano, iznenadno, al na kraju odlično isplanirano. Vrime nas je također poslužilo. Moram priznat da iako sam se protivila u početku takvom nepredvidivom “trošku”, nije mi žao šta sam otišla i nismo si ništa uskratile, a sve smo vidile i ostale unutar buđeta.
Putovanja me iznova podsjećaju da su investicija u sebe, a ne trošak. Tako da, vođeni mojim iskustvom možete se slobodno odlučiti već danas kupiti tu avio kartu o kojoj već neko vrijeme razmišljate i uložit u nova iskustva i uspomene koje ostaju za cijeli život! Ili ako zaboravljate kao ja, udrite fotke i pišite putopise da ne biste zaboravili 😜🥰🤗
• Destinacije: Sevilla, Córdoba i Málaga u 5 dana.
• Sevilla: Plaza de España, Real Alcázar, četvrt Triana, katedrala i Setas de Sevilla.
• Córdoba: Mezquita, stari grad, rimski most i karakteristična arhitektura s unutarnjim dvorištima.
• Málaga: Alcazaba, Castillo de Gibralfaro, gradski parkovi, riva i živahni centar grada.
• Prijevoz i budžet: povratni let Zagreb–Málaga 50 €, smještaj + let ukupno 168 € po osobi te rent-a-car 100 €.
• Opći dojam: odlična destinacija i zimi, s ugodnom klimom, izvrsnom hranom, bogatom arhitekturom i puno sadržaja za relativno povoljno putovanje.
