Réunion – vulkani, džungla i Indijski ocean
Réunion. Vulkanski otok usred Indijskog oceana, istočno od Madagaskara, koji – zamisli – pripada Francuskoj. Očaravajuća priroda, kilometarske pješčane plaže, vulkani, džungla, slapovi, najljepše noćno nebo koje sam ikad vidjela i preukusna hrana otprilike su ono što možete očekivati od ove egzotične destinacije.
Moja prijateljica iz djetinjstva Sara i ja planirale smo neko putovanje prije mog odlaska na brod na osam mjeseci. Originalna ideja bila je Madrid na pet dana, čisto da se malo maknemo iz Splita. A onda se Sara sjetila rođaka Marka, koji je odrastao u Parizu, jednog dana otišao na Réunion i dvije godine kasnije još se nije vratio. 😂
Prvo sam išla googlati gdje se nalazi „taj Réunion“, uvjerena da je riječ o nekom gradiću u Francuskoj. Kad sam vidjela gdje je, rekla sam samo – može! Kontaktirale smo Marka i nekoliko dana kasnije kupile avionske karte iz Pariza. U veljači 2023. zamijenile smo europsku zimu tropskim ljetom. Najbolja odluka ikad.
...najbolji ananas
Prvi susret s tropskim Réunionom
Nakon 12 sati leta dočekalo nas je vruće tropsko vrijeme. Marko nas je pokupio i odveo do smještaja, a praktički odmah nakon presvlačenja završile smo na lokalnoj tržnici ispred kuće.
Tu smo prvi put probale pravo tropsko voće i ja sam pojela najbolji ananas u životu. Toliko bogatog okusa da ga nakon povratka kući dugo više nisam kupovala. Valjda kad jednom probaš pravu stvar, teško se vratiti na lošu kopiju.
Naravno, odmah smo završile i u Indijskom oceanu. Kupanje na Réunionu ipak ima svoja pravila zbog rizika od morskih pasa i snažnih oceanskih struja, pa smo se držale područja predviđenih za sigurno kupanje. More je bilo toplo, tropsko i potpuno drugačije od našeg Jadrana.
Slapovi, crne plaže i moć Indijskog oceana
Drugi dan odradile smo Sentier Dassy, stazu koja nas je kroz prekrasnu šumu uz rijeku dovela do slapa gdje smo se, naravno, morale okupati. I odraditi obavezni photosession. 😅
Nakon toga posjetile smo crnu vulkansku plažu Étang-Salé. Pijesak je bio toliko užaren da se po njemu gotovo nije moglo hodati ni u japankama. Nastavile smo prema Pointe au Sel, jednom od onih vidikovaca na kojima samo stojiš i gledaš. Jak vjetar, litice, ogromni oceanski valovi i crne vulkanske stijene – prizor je bio nevjerojatno moćan.
Dan smo završile na Grande Anse, gdje smo se konačno pošteno okupale i guštale kao mala djeca. Brzo smo naučile da oceanski valovi nemaju baš nikakve veze s onima na koje smo navikle na Jadranu. Mogu biti zabavni, ali i nevjerojatno snažni i iscrpljujući.
Izgubiti se postalo je dio putovanja
Treći dan išle smo po rent-a-car. GPS je, naravno, odlučio prestati surađivati baš kada nam je najviše trebao, nismo imale internet, ne znamo francuski, a usput smo se i krivo dogovorile s Markom.
Nekako smo ipak uspjele preuzeti auto – Twingića, moju prvu ljubav – i krenuti dalje. Dvije plavuše, dva auta, bez GPS-a i bez funkcionalnih mobitela. Avantura sama za sebe. 😂
Sljedećih dana nastavile smo istraživati slapove i plaže. Do Bassin Cormorana izgubile smo se otprilike pet puta, ali kad smo ga konačno pronašle, isplatilo se svako gubljenje, nerviranje, pi*detanje i hodanje po vrućini. Ostatak dana provele smo između Saint-Gillesa, Plage de la Saline i Trou d’Eaua, kupajući se i ponavljajući koliko je život lijep.
La Chapelle – hike na kojem smo ostale bez vode
Jednog jutra, uz Markovu navigaciju i uvjeravanje da se „nema šanse izgubiti“, optimistično smo krenule na popularni La Chapelle hike. Trebale smo kroz šumu, uz rijeku i slapove, doći do spektakularnih stijena.
Do njih nikada nismo stigle.
Jer smo se izgubile. 😂
Problem nije bio samo što smo zalutale, nego što smo ostale bez vode, što je na zahtjevnom planinarenju po tropskoj vrućini već ozbiljna stvar. U jednom trenutku prestale smo susretati druge ljude i shvatile da nešto definitivno nije kako treba.
Pokušavale smo pronaći pravi put, vraćale se, mijenjale smjer i na kraju jedva došle natrag do auta. Nakon toga postojalo je samo jedno logično rješenje – plaža, kupanje i hrana.
Sljedeći dan zato smo proglasile danom za apsolutno ništa. Pizza i Piña Colada za doručak, sunčanje, kupanje, pomfrit, najbolji Buddha bowl u životu i zalazak sunca s koktelom u ruci.
Nitko sretniji od mene. A vjerujem ni od Sare.
Piton de la Fournaise – uspon na vulkan
Nakon dana odmora ponovno nam je trebala avantura pa smo krenule prema Piton de la Fournaise, aktivnom vulkanu i jednom od najpoznatijih mjesta na Réunionu.
Probudile smo se u tri ujutro i vozile oko dva i pol sata do početka staze. Stigle smo prije izlaska sunca, smrzavale se i radile čučnjeve da se zagrijemo prije polaska.
Marko nam je ponovno rekao da nema šanse da se izgubimo.
Trebale smo već znati što to znači. 😂
Nakon otprilike sat vremena hodanja Sara je primijetila da je vulkan – iza nas. Ja sam je potpuno samouvjereno uvjeravala da sigurno moramo napraviti krug kako bismo došle do njegova podnožja. Njoj to, srećom, nije imalo nikakvog smisla pa smo se vratile i izgubile još otprilike sat vremena.
Kad smo konačno pronašle pravi put, spustile smo se niz ogromnu liticu prema podnožju vulkana. Već tada smo bile iscrpljene, a pravi uspon nije ni počeo.
"Neke destinacije pamtiš po mjestima koja si vidio, a Réunion po osjećaju da se iza svakog zavoja može dogoditi nova avantura."
Hodanje po skamenjenoj lavi
Vulkan je potpuno ogoljen, bez trunke hlada. Hodale smo po skamenjenoj lavi koja je pod nogama krckala poput tankog stakla, sunce je pržilo, a moje jedine tenisice polako su odlazile u vječna lovišta.
Nakon dva sata Sara je pitala ljude koji su se spuštali koliko još imamo do vrha.
„Još sat vremena.“
Četrdeset pet minuta kasnije pitala je drugu grupu.
„Ako mi kažu još sat vremena, zovem helikopter.“
Naravno.
Još sat vremena. 🤣
Nekako smo ipak stigle do vrha i ogromnog kratera. Pogled je bio spektakularan – oblaci ispod nas, a u daljini Indijski ocean. U tom trenutku zaboraviš sunce, umor, raspadnute tenisice i sve ono što si putem proklinjao.
Pojeli smo sendviče, napile se vode, uživale u pogledu i onda se sjetile jedne sitnice.
Sad se treba vratiti dolje.
Mafate – krajolik koji ne izgleda kao ovaj planet
Sljedeći dan pridružio nam se Marko i krenuli smo na kružnu stazu Roche Verre Bouteille, s koje se pruža pogled prema Cirque de Mafate.
Mafate je potpuno druga priča. Planine i duboke doline izgledaju toliko dramatično da imaš osjećaj kao da ne pripadaju ovom planetu. Do mnogih dijelova nema cestovnog pristupa i upravo je zato ovo područje raj za planinare.
Fotografirale smo se praktički na svakom koraku jer se pogled stalno mijenjao, a nakon hikea nagradili smo se ručkom i odmorom na plaži.
Izlazak sunca na Maïdu i najljepše noćno nebo
Osmi dan ponovno smo se probudile u tri ujutro, pripremile hranu i skuhale čaj pa krenule prema Maïdu gledati izlazak sunca.
Gore je već bilo puno ljudi i vladala je neka nevjerojatno dobra atmosfera. Dok je sunce izlazilo, polako je otkrivalo krajolik za koji do tada nismo ni znale da se nalazi ispod nas.
Osjećala sam se kao da sam na Pandori iz Avatara.
Tamo smo pojele marendu, popile čaj i samo gledale.
Ostatak dana provele smo u teškom chillu na našoj omiljenoj plaži, a navečer otišle s Markovim prijateljima na BBQ uz ocean.
I onda sam prvi put stvarno pogledala noćno nebo južne hemisfere.
Samo sam ležala i buljila prema gore. Bez svjetlosnog zagađenja zvijezde su izgledale kao da padaju po nama. Nisam mogla vjerovati da nešto može izgledati toliko lijepo.
Ako se ikada nađete na južnoj hemisferi, dovoljno daleko od gradskih svjetala – pogledajte gore.
Razumjet ćete.
Notre-Dame-des-Laves – mjesto koje nisam očekivala osjetiti
Pred kraj putovanja otišle smo prema Notre-Dame-des-Laves, maloj crkvi u Sainte-Roseu poznatoj po priči o erupciji iz 1977. godine, kada je lava stigla do crkve, ali je građevina ostala sačuvana.
No mene nije toliko pogodila sama priča koliko osjećaj unutar crkve.
Bila je potpuno jednostavna i skromna, bez pretjeranog zlata i dekoracija. Iza oltara nalazila se slika koja povezuje Krista, vulkan, ljude i Indijski ocean – cijeli Réunion prikazan kroz jednu scenu.
Nisam osoba koju inače posebno privlači Crkva kao institucija, ali na putovanjima sam nekoliko puta naišla na mjesta na kojima sam osjetila nešto što ne znam sasvim objasniti. Mir, energiju, osjećaj da na trenutak samo trebaš stati.
Ovdje sam ga osjetila.
Nazvali to Bogom, energijom ili nečim trećim, meni je ta mala crkva donijela nevjerojatan mir i potrebu da sjednem i pomolim se.
Jedno od onih potpuno neočekivanih iskustava koja ti na kraju ostanu među najsnažnijim uspomenama s putovanja.
Réunion – putovanje naših života
Posljednje dane našeg boravka obilježila je tropska ciklona. Dan prije nje u smještaju smo otkrile i obitelj žohara, a vlasnik nas je uvjeravao da se tropske životinje skrivaju prije oluje.
Ispostavilo se da oluja stvarno dolazi.
Otok je završio u crvenom upozorenju, a mi smo bile na jednom od posljednjih letova koji je uspio poletjeti prije nego što je ciklona ozbiljno zahvatila Réunion.
Malo je reći da nas je ovaj otok oduševio. Vulkani, džungla, slapovi, beskrajni ocean, tropske plaže, Mafate, noćno nebo i avanture koje uglavnom nisu išle prema planu učinile su ovo jednim od onih putovanja koja se prepričavaju godinama.
I da, preporučila bih ga svima.
Ali samo ako imate svog Marka koji će vam garantirati da se „nema šanse izgubiti“. 😜
Ako nemate – naučite malo francuskog.
I, molim vas, ponesite dovoljno vode.
- Destinacija: Réunion, Francuska – Indijski ocean
- Tip putovanja: Avantura, planinarenje, priroda i tropski odmor
- Highlights: Piton de la Fournaise, Mafate, Maïdo, slapovi i plaže
- Ne propustiti: Izlazak sunca na Maïdu i noćno nebo bez svjetlosnog zagađenja
- Prijevoz: Rent-a-car je najbolji način za istraživanje otoka
- Obavezno ponijeti: Dobre planinarske cipele, zaštitu od sunca i – puno vode
